English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Zadnja »
EUROPSKA UNIJA – kao međuvladina organizacija

Umjesto vlastitoga, odabrali smo second hand kapitalizam – kapitalizam “iz druge ruke”. Uvezli smo multinacionalke i dopustili im da preuzmu gotovo sve velike državne kompanije. Prema anketi “Eurobarometra”, prve četiri želje građana Europske unije bile su: da imaju zaposlenje, osobnu i imovinsku sigurnost, održiv lokalni razvoj, i da ne bude korupcije. 1) Bez posla u zemljama dvadesetosmorice, potkraj 2014. g., bilo je 24,423 milijuna ljudi. 2) Unijski Stokholmski program (petogodišnji strateški plan za period od 2010. do 2015. g.) koji je obuhvatio oblasti osnovnih prava, kaznenog i građanskog prava, organiziranog kriminala i terorizma, upravljanje vanjskim granicama i viznu politiku, kao i politike azila i upravljanje migracijama, u praksi je pokazao brojne slabosti (događaji u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji...), te je i stavka o sigurnosti građana EU na veoma klimavim nogama. 3) Zbog brojnih sekundarnih i tercijarnih projekata, više od polovice članica EU (onih siromašnijih) ugrozile su svoj održivi razvoj (petina je ostala bez njega). 4) Korupcija je veliki problem u svih 28 članica EU. Zna se da na Uniju, na četverogodišnjoj razini, korupcija “pojede” 120 milijardi eura, što je jednako njenom godišnjem budžetu! Svaki je drugi komentar suvišan.

  • Od “zvijezda tranzicije” do pepela
Verzija za ispis Pročitajte više
 
JAČANJE ILI NESTANAK NEREPREZENTATIVNIH SINDIKATA?

Donošenjem Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, pravo na kolektivno pregovaranje na jednom području (razini) dobili su samo oni sindikati koji su na toj razini imali najmanje 20% svih članova sindikata. Takav je sustav „izbacio“ iz socijalnog dijaloga sve sindikate koji nisu bili voljni dogovoriti se s ostalima, a nisu zadovoljili uvjete brojnosti. Kakva je budućnost nereprezentativnih sindikata i sindikata uopće?

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Divlji hrvatski kapitalizam - Od radnika do troška rada

Jedna od posljedica razvoja divljeg kapitalizma u Hrvatskoj je pojačana eksploatacija radnika, a tu eksploataciju nerijetko prati i ponižavanje. Paralelno s parolom da su se radnici do sada dovoljno odmarali i da je vrijeme da počnu raditi, javljale su se kojekakve jezične ekshibicije. Riječ radnik djelovala je suviše subverzivno pa je uveden novi naziv djelatnik, no na kraju su svi oni koji rade imenovani troškom rada. A trošak rada nije nešto živo, nešto što ima obitelj i djecu o kojoj se taj trošak rada mora brinuti i koji, na kraju krajeva, i sam mora jesti, već stavka u poslovanju koja upravo mami da bude svedena na najmanju moguću mjeru – ako se već ne može sasvim ukinuti.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
INTELEKTUALCI psi čuvari vlasti

INTELEKTUALCI psi čuvari vlasti – kaže Diego Fusaro, jedan od najpoznatijih mladih intelektualaca Europe i sveučilišni profesor iz Milana, i nastavlja: – Prvi put u cijeloj zapadnoj povijesti, znanje i kultura su organski dio vlasti, široko podčinjeni njenoj logici.

U doba socijalizma u čestoj je uporabi bila sintagma “radnici i poštena inteligencija”, stavljena u kontekst najnaprednijih snaga društva. Znači, i tada je postojala diferencija između “obične inteligencije” i “napredne (poštene) inteligencije“. “Poštenom inteligencijom” smatrana je ona “koja je u funkciji radničke klase”, dakle ona koja svoj rad organski veže uz rad radnika i radničke klase, dijeli njihovu sudbinu u svim oblastima života i rada.
Evo kako danas, u promijenjenim političkim i ekonomskim uvjetima, u doba dominacije neoliberalizma, Diego Fusaro vidi položaj i ulogu intelektualaca, a što je izrazio u svom autorskom tekstu za “Geopolitiku”. Prenosimo najzanimljivije dijelove iz njegovog teksta.

  • Vrijeđa me kada me netko naziva intelektualcem
  • Svećenici razočaranja
  • Prodaja “kapitala”
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Tko se ne razvija, propada – Hrvatska je dokaz za to

Gospodarsko propadanje Hrvatske ima svoju misterioznu dimenziju jer zaista nije jasno zbog čega je država s morem, plodnim zemljištem i kakvom-takvom industrijom uvjerljivo najgora zemlja Europske unije. Davno su nas prešle i one zemlje na koje smo nekada gledali s podsmjehom kao što su Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska i tamo neka Estonija, Litva ili Latvija. Kao razlog naših teškoća spominje se to da se nalazimo u kandžama globalnog kapitala koji ne želi razvoj Hrvatske, već teži jedino isisavanju novca, neki su skloni kojekakvim teorijama zavjere, a neki i dalje misle da su za sve krivi Srbi, Jugoslaveni i komunisti. Bit će da smo ipak mi sami krivi za sudbinu koja nas je snašla i koja će nas pratiti još prilično dugo.

  • Ni na nebu ni na zemlji
  • Porazni podaci
  • Zapostavljeno znanje i inovacije
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Kad čujem riječ REFORMA

Kad čujem riječ “reforma”, zatresem se kao zasječeno drvo. Naime, već godinama pljušte razno-razne “reforme” kao monsunske kiše: strukturne reforme, reforma političkog sustava, reforma gospodarstva, reforma zdravstvene zaštite, reforma mirovinskog i invalidskog osiguranja, reforma državne uprave, reforma lokalne samouprave, reforma poreznog sustava, reforma školstva... I kada nam se učini da smo neke reforme apsolvirali, na vlast dođe nova vladajuća garnitura, s punim koferima novih reformi, jer je stare “već pregazilo vrijeme”. I tako opet sve ispočetka. Kao da je riječ o Sizifovu poslu.
                                              Za “reformu reformi”!
I kako koja reforma odmakne, makar za pedalj, ostavi za sobom muljavi trag: sve staro poruši, a novo, da ne kažem bolje, ne uspostavi. Kako normalno živjeti pritisnuti “ideologijom razvaline”, kao što je nedavno to nazvao kardinal Josip Bozanić? Nadali smo se da ćemo ulaskom u Europsku uniju odbaciti aveti prošlosti i polako, ali sigurno, korak po korak, uspostavljati red i običaje, svojstvene jednoj pristojnoj i civiliziranoj zemlji. Naravno, nije to lako, ni jednostavno. Treba za to vrijeme. Da, treba. Ali treba i zdrava, plodonosna misao koja će nas voditi cilju kojemu težimo. Ima li te i takve misli danas u Hrvatskoj? Čini se da je još daleko, u konturama, bosa i sramežljiva. Zemljom i državom vitlaju stranačke zastave i misli, najavljujući nove reforme. Hoće li nekomu pasti napamet najbolja od svih reformi – “reforma reformi”! Ima u Europskoj uniji barem desetak zemlja koje nam mogu biti za uzor, ponajprije skandinavske zemlje. Dajmo, reformirajmo se prema njima, pa će biti dovoljno i demokracije i socijalne pravde i nezaposlenosti, a i sindikati će nam biti slobodni u obrani radničkih prava i interesa. Ne tražimo uzore izvan Europe! Nema boljih!
Valjalo bi se češće prisjetiti riječi Noaha Chomskog: “Izbori na Balkanu su besmisleni. Tamošnji lideri i tako ni o čemu ne odlučuju. Samo izvršavaju.”

Verzija za ispis
 
1. svibnja – Međunarodni praznik rada - Borba koja neće prestati

Otpuštanja, neisplata, smanjenje i kašnjenje plaća, prisilna umirovljenja, prijetnje otkazima, opće nasilje kapitala nad radom i radnicima... Korupcija, loš rad državne vlasti, prezaduženost, nelikvidnost, domaća i globalna ekonomska kriza… Slušamo ove loše vijesti i što je gore, počeli smo se s njima miriti te gubiti vjeru da se stanje može poboljšati. Nezadovoljno mrmljamo sebi u brk, ali ne činimo mnogo. Pesimizam i apatija postaje naš način života. Stanje u kojem se nalazi naša država je neprihvatljivo! Ono se može i mora mijenjati, ali za to je potrebna akcija svih nas!
Dugotrajna je borba radničkog i sindikalnog pokreta za veće nadnice i bolje uvjete rada, počevši od zahtjeva za skraćivanje radnog vremena. U prvo se vrijeme tražio 8-satni radni dan, do jučer 40-satni tjedan, a danas ponovno gotovo ispočetka.  

  • Bojni poklič prvosvibanjskog pokreta
  • Sukob s policijom
  • Tipograf među “mučenicima iz Chicaga”
  • Međunarodni kongres u Parizu
  • Zagrebački tipografi u prvim redovima
Verzija za ispis Pročitajte više
 
ETUC U BORBI PROTIV „MISIJE RAZARANJA PLAĆA“ U ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Već smo obradili osnovne dokumente Europske konfederacije sindikata (ETUC), sindikalne središnjice koja predstavlja radnike ujedinjene Europe i bori se za zaštitu njihovih prava. Poseban naglasak stavljen je na dokument pod nazivom: “ETUC Strategy and Action Plan 2011. – 2015.", usvojen na 12. kongresu ETUC-a održanom 2011. g. u Ateni. Kako je u samom dokumentu navedeno, „srce rada u razdoblju od 2011. do 2015. godine će biti borba za fer ekonomski razvoj“.

  • Globalni liberalni kapitalizam pokušava pokoriti socijalnu Europu
  • Najteže pogođene "nove članice"
  • Uništavanje radnih mjesta i sindikata
  • "Sindikalna depresija"
  • Dosljednost, transparentnost i komunikacija s javnošću
  • Spriječiti razaranje plaća temeljeno na dezinformacijama
Verzija za ispis Pročitajte više
 
To nije Europa rada i solidarnosti

Oni koji, kao ja, žive u blindiranim granicama europske diktature – prividno mekim i zavodljivim, istinski surovim i nepopustljivim – znaju što znači biti dio Europske unije. To svakako nije Europa bratskih naroda! To nije Europa rada i solidarnosti! Dr. sc. Diego Fusaro (Dijego Fuzaro), sveučilišni profesor filozofije iz Milana, pripada generaciji vodećih mlađih intelektualaca Italije i Europe (35 godina). Autor je desetak knjiga, prevedenih na mnoge svjetske jezike, u kojima brani interese radničke klase, socijalne države i pravednih ekonomskih i ukupnih odnosa među narodima i državama. Iz najnovijeg autorskog teksta, koji je napisao za "Geopolitiku" ("Mučenje Grčke: historija financijskog genocida"), prenosimo najvažnije dijelove.

  • Uništavanje nacionalnih država
  • "Kada su nestali kraljevi, nastali su bankari“
  • Narod Partenona i Platona, Sokrata i Perikla danas je moderni rob
  • Europska unija je uspostavila svoju žandarmeriju (Eurogendfor)
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Siva zona - Sirotinjo, i Bogu si teška

U javnosti se vrlo malo i povremeno govori o položaju trideset posto građana Hrvatske. Mnogo više pažnje se poklanja kriminalcima, prevarantima i različitim mutikašama, ratnim zločincima, zatim položaju onih koji i inače dobro žive kao što su, na primjer, liječnici i oni koji primaju povlaštene mirovine te dignitetu ovoga ili onoga. Od siromašnih, a o njima je riječ, okrećemo glavu. Oni nemaju vremena za razmišljanje o ponosu, već se pitaju kako će preživjeti dan.

  • Hrvatska prednjači po porastu broja siromašnih
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « Prva 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Zadnja »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: