English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 »
Srpanj/Kolovoz 2017. - Stalno nas žele reprogramirati
Tabula rasa latinski je izraz koji znači Prazna ploča i sumira teoriju čiji je začetnik britanski filozof John Locke, prema kojoj se čovjek kao dijete rađa poput praznog lista, bez unaprijed određenih osobina, koje se nakupljaju tijekom njegovog života. Zaista, mnogo ukazuje da nas poput kompjutera prvo roditelji, pa škola i okolina programiraju u osnovi, a kasnije život vrši daljnje nadogradnje. 

Svako vrijeme nosi svoje istine

Danas istraživanja upućuju da je svako dijete do trećeg mjeseca sposobno početi usvajati bilo koji jezik kao materinji, pa i kineski. Našoj djeci nije jasno da je nekad telefon imao žicu, da televizor nije bio ovako velik, ravan i tanak, da automobil nisu imali klimu ili tipku za podizanje prozora, da neki nisu ni imali auto. Djeca se programiraju prema svojoj današnjoj stvarnosti. Pogledajmo obrnuto, u prošlost. Prvo su ljudi vjerovali u mnogo bogova i vezali ih uz sve nepoznato što ih je plašilo. Kasnije su prešli na jednog Boga Stvoritelja, a razvojem „znanosti“ danas sve manje vjeruju u njega, jer imaju alternativna objašnjenja na gotovo sva pa i najteža pitanja. Nadalje, prije nekoliko tisuća godina, ljudi su „znali“ da je Zemlja ravna ploča, a ovisno o civilizacijama, nosili su je slonovi, kornjače… Stoljećima kasnije ljudi su znali da je Zemlja okrugla i bili su sigurni da je centar svemira. Spaljivali su sve koji su tvrdili suprotno. Naše generacije znaju da je Sunce središte naše galaksije, kojih pak ima na tisuće, a znamo da je Zemlja nastala prije 4.5 milijarde godina, a Svemir još ranije iz Velikog praska. Sve mi to „znamo“ iako nismo bili, vidjeli, niti osjetili. Zato što smo tako naučeni, jer smo tako programirani. A radi se o teoriji koja ima jednake nedostatke, kao i ona da je Bog sve stvorio. Ona je čak i poštenija jer govori o vjeri, a ne inzistira na „znanju“. Liječnici srednjeg vijeka liječili su bolesti pijavicama, njihovi nasljednici nisu vjerovali u higijenu i donedavno su revno čvrsto zamatali rane prljavim zavojima i grijali ih, stvarajući raj za bakterije i ubijajući bolesnika gangrenom. Danas steriliziramo. 
Svaka generacija je sigurna u svoje znanje, jer je tako programirana. Misaoni čovjek rob je racionalizacije, potrebe davanja odgovora i objašnjenja svoje stvarnosti, kako bi mirnije mogao živjeti u njoj. Ranije je utjehu davala religija, a danas znanost. Kad je Sokrat rekao: „Znam da ništa ne znam“, izrekao je istinu naše povijesti. Znanje jedne civilizacije, dostignuća kojima se ona ponosi, prečesto se pretvori u njezine zablude i predmet podsmjeha onih koje slijede u epohi iza nje. Tko zna kojim će se našim znanstvenim „dostignućima“ smijati iduće generacije?

Svako malo mijenjamo ploču

Programiranje čovjeka kao jedinke, očito je temelj funkcioniranja svih društva, a posebno današnjih. Ono osigurava usklađenost većine i zajednička ostvarenja. To pak remete tvrdoglavi pojedinci, no njih se eliminira, gura na marginu, ali kad to odgovara, daje im se da prodiru, pa oni mijenjaju program i utječu na daljnje programiranje.
No, ovo što se događa u našoj državi, neizdrživo je. S obzirom na to da još uvijek nemamo pojma tko smo i što hoćemo, svako malo se mijenja ploča, svakih par godina, čak i mjeseci, želi nas se reprogramirati. Učili su nas kako je antifašizam spasio Europu, sada ispada da to nije baš tako. Najveća tragedija našeg naroda je što se u vihoru Drugog svjetskog rata podijelio na više strana (jedan djed bio mi je domobran, drugi partizan, a sva njegova braća ustaše). Umjesto da danas nađemo svoj mir, da objektiviziramo našu povijest, i dalje samo čista isključivost. Partizani su pobijedili pa su dijelom izbrisali ustaše, sad pak treba izbrisati partizane s lica zemlje, s ulica i trgova. Ponovno reprogramiranje, ništa bolje od prethodnog programiranja. Istinu je najbolje rekao Zagorac kad su ga pitali: Jesi li ti ustaša ili partizan? Odgovorio je: Jesme! (Jesam). 
Bili smo programirani na kolektivizam, pa nas reprogramiraju na čisti individualizam. Bili smo programirani na solidarnost, sad nas programiraju na profit. Programirani smo da naši tajkuni najbolje znaju što je dobro za nas, a sada bježe pred optužnicama za pljačku i zatiranje našeg gospodarstva. Ljudi koji su na čelu države, za koje su govorili da su najbolji, ispada da su bili najgori. I svaki put trebali bismo to prihvatiti, slegnuti ramenima i reprogramirati se. 

Za istinom kasnimo barem desetljeće

Uvijek zakasnimo barem jedno desetljeće za istinom. Nikako da na vrijeme viknemo: "Car je gol!" Tako i u posljednjem slučaju. Dok se već godinama zabavljamo sa Sanaderom, događao se Todorić. Grafičar je jedan od rijetkih koji je i prije nekoliko godina pisao o ogromnom dugu koncerna. Većina je šutjela, a sada bi svi odjednom hrabro zborili o tome. Ponovno, prvi i najbolji, svugdje hvaljen, ispao je najgori, ali opet petnaest godina prekasno. Tko zna, dok se sada zabavljamo s Agrokorom, što nam se upravo događa, što nam se skriva? Tko zna što ćemo ponovno otkriti s deset godina kašnjenja? Što će nam podvaliti, uzeti, uništiti, prodati? 
I kako da se ne osjećamo loše, da ne budemo frustrirani, da ne padnemo u apatiju. Mi nismo novorođenčad, nismo Prazna ploča. Mi smo već ispisani disk, ne može se po njemu brisati i ponovno snimati. Nemojmo stalno mijenjati ploče iz jedne u drugu krajnost! Nađimo već jednom našu zajedničku istinu, dugoročan smjer, reagirajmo pravovremeno na našu sadašnjost! Tek tada možemo graditi budućnost. 
Zato, ako vas čeka godišnji odmor, uživajte u obitelji, prijateljima, pa i samoći. Ugasite televizor, ne čitajte ljetne političke senzacije, pustite mozak na pašu i odmorite se! Ne dajte da vas programiraju, bez obzira čija ploča svira.

Verzija za ispis
 
Lipanj 2017. - Nije nam dosadno, ali postaje zamorno
Kako bi bilo da živimo u zemlji u kojoj se na izbore izlazi samo svake četiri godine, u kojoj se kampanja svodi na argumente i programe, a ti programi se poslije i izvršavaju, u kojoj se propisi čitaju kako su pisani, a ne da ih se izbjegava, u kojoj je normalno da svaki radnik primi dobru plaću, zna radno vrijeme, da mu se ne prijeti otkazom, u kojoj nema govora mržnje zato što netko različito misli ili mu djed nije bio u istoj vojsci… Takvih zemalja ima i lijepo je u njima živjeti, ali mnogima bi život bio sterilan i monoton. A nama barem nije dosadno. Sve pore naših života su poput TV-sapunice, no i u najboljim sapunicama, nakon nekog vremena svi ti preokreti postanu zamorni. 
  • Čemu se čude
  • Ljudi odustaju i odlaze



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Svibanj 2017. - Svibanj pun događanja
Za ovaj svibanj svakako se može reći da je dinamičan jer je prepun različitih događanja i aktivnosti. Počeo je vlakom solidarnosti u povodu obilježavanja Međunarodnog praznika rada u Slavonskom Brodu. Upravo bilježimo naš značajan dvostruki jubilej – 300. broj i 25. rođendan lista Grafičar. U pripremi, tijeku ili završetku je nekoliko kolektivnih pregovora, ali i druge aktivnosti u podružnicama. Panika oko Agrokora malo se smirila, no sigurno će biti još mnogo promjena i aktualnih izazova, čemu svjedoči i nedavna promjena uprave Tiska. Nastavljamo i tradiciju sportskih druženja 38. susretima u Malom Lošinju. 

  • 300 brojeva i 25 godina nam je tek
  • Vlak solidarnosti za kvalitetna radna mjesta
  • Kolektivni pregovori
  • Agrokor nema šanse bez radnika 
  • Malo nas je al' nas ima 



Verzija za ispis Pročitajte više
 
Travanj 2017. - Radnici su ključ
Iza nas je dinamičan mjesec. Potpisana su tri kolektivna ugovora. U Karlovačkoj tiskari Lana kolektivni ugovor je obogaćen za pravo radnika na topli obrok za vrijeme rada, što je konkretno podizanje kvalitete uvjeta rada, ali i zdravlja radnika. Za Istragrafiku je kolektivni ugovor produžen iduće dvije godine potvrđujući dosadašnju razinu prava, što u vremenima definiranja dugotrajnog odnosa novog vlasnika prema društvu daje radnicima sigurnost i stabilniju poziciju. Radnici Zrinskoga su u postupku mirenja samo par dana prije najavljenog štrajka uspjeli zadržati dosadašnju realnu razinu te spriječiti daljnje umanjenje njihovih ionako skromnih prava. Ponovno su pokazali odlučnost, a morat će tako nastaviti i dalje. U tijeku su pregovori u Narodnim novinama, Tiskara Vjesnik je dobila novi nadzorni odbor i upravu, uskoro slijede pregovori u Odašiljačima i vezama, HRT-u, izabrana su i biraju se radnička vijeća…

  • Tko ne motivira, gubit će radnike
  • „Lex Agrokor“

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Ožujak 2017. - Prava i jednakost promovirajmo svakodnevno
Prošao je ovaj 8. mart, Dan žena. Prošla su i vremena kada se taj dan zaista slavio, kada su radnice primale cvijeće, darove i čestitke od svojih poslodavaca i kolega, žene od muževa, majke od djece, kćeri od očeva. Čari, koje je imao ovaj praznik, pripreme, darivanje, slavlje (često i pretjerano) izblijedjele su. Danas je to ograničeno i suzdržano. Neki čak čestitaju taj dan ženama tako da u šali navode njihove mane, bolje bi bilo da su im zaboravili čestitati. 
Kod nas se sve rjeđe išta i slavi, već se obljetnice koriste za proteste. Tako je ove godine Dan žena popraćen više u protestnom tonu, a glavni naglasci bili su na potplaćenosti žena, njihovoj podzastupljenosti u odlučivanju u svim sferama života pa i u javnom, pravu na pobačaj i pravu na seksualnu orijentaciju. Uz ispriku što o ovome piše muškarac, posljednje dvije ipak se čine širim društvenim i etičkim temama. 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Veljača 2017. - Sudjelujmo u svim važnim stvarima
Završilo je Svjetsko prvenstvo u rukometu. Okončano je višetjedno potenciranje važnosti tog događaja, euforije nakon koje slijedi još manje osnovano razočaranje. Daleko smo dogurali, ali još jednom smo pokazali da smo najgori u porazu. Kad smo s jedan razlike ušli u polufinale, to je bio pothvat naših heroja, a već nekoliko dana kasnije promašeni sedmerac, koji nas je dijelio od finala, bio je dovoljan za neoprostiv poraz, gubitak zbog kojeg su letjele glave. Sve se relativizira. Brojke i činjenice uopće nisu važne, mijenjaju se subjektivnim komentarima onih koji malo znaju. 

  • Što nam je (ne)važno
  • Stručno orobljavanje 
  • Predstavnici radnika
  • Igrajmo u utakmici života 


Verzija za ispis Pročitajte više
 
Siječanj 2017. - Kakvi smo gospodari

Prije nekoliko dana proslavili smo 25 godina od priznanja Hrvatske kao neovisne države. Zaboravljamo, ali mnogima je to zaista bio vrlo značajan i emotivan trenutak. No, danas, 25 godina kasnije, vidimo da jedan akt, jedna odluka ne čini državu, a posljednje peripetije oko ponovne kupnje INA-e za koju bi se pak prodala 1/4 HEP-a, navodi nas na generalno pitanje koje je presudno za razvoj i status svake države: Kakvi smo mi to gospodari uopće? Gledajući posljednja dva i pol desetljeća, odgovor je, nažalost, očit. Loši.

  • Od tuđe nećemo, svoje ne damo, do tuđe želimo, svoje dijelimo
  • Kupuje li se INA, ili se prodaje HEP?


 

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Prosinac 2016. - Godišnja inventura života

Vrijeme leti, stara je latinska izreka, i zaista je tako. Kao da smo se neki dan opraštali od prošle, a sada se već opraštamo od ove 2016. godine. Možda i jest značaj jedne godine da dočekamo njezin kraj, kako bismo napravili inventuru svojih života u proteklih 12 mjeseci, gdje smo uspjeli ili podbacili, kako bismo na temelju toga gradili planove za idući ciklus.

  • Idemo u pozitivnom smjeru
  • Bolji smo bez vlasti
  • Sretan Božić i nova 2017. godina
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Studeni 2016. - Nova vremena traže nova rješenja

"Tehnologija će nas osloboditi rada" – govorilo se još prije nekoliko desetljeća u vrijeme "crnog" socijalizma. Sada smo na pragu 4. industrijske revolucije, razvoja robotike, čak i umjetne inteligencije, na pragu vremena kada je to zaista moguće.

  • Tehnologija nas oslobađa od rada ili nam ga krade
  • Kapitalizam je istrošeni auto
  • Trebamo i društvenu revoluciju
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Listopad 2016. - "Vukovi i ovce" - vječita želja čopora da vlada stadom

Svakoj grupi, da bi funkcionirala, treba određeni smjer, treba ju koordinirati. No, već tisućama godina, funkcioniramo tako da elita pokušava, ali i uspijeva, vladati masom. U počecima su vladali fizički snažniji, od njih su svi strepili, bili su bolji lovci i kad je trebalo, štitili su od vanjskih napadača. S vremenom snaga i hrabrost u boju prestaje biti presudnim faktorom vladanja. Odvažnost i razum sve više potiskuju ambicija, manipulacija, bezobzirnost, čak bahatost i podlost. Herojska djela junaka vladara su zastarjela, a oni koji danas vladaju u rat šalju druge, dok iz svojih fotelja donose "teške odluke" gledajući sve na ekranima.

  • Više ne želimo biti ovce
  • Destrukcija države jer je njom zavladalo stado
  • Europski tor
  • Budimo organizirani i aktivni
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: