English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Zadnja »
Referendum o autocestama

Došlo je vrijeme referenduma. Nakon provedenog referenduma o braku, uslijedile su inicijative za raspisivanje referenduma vezanih uz postavljanje ćiriličnih ploča u Vukovaru, o outsourcingu, izmijeni načina glasovanja, a predsjednik Josipović je također najavio mogućnost takve inicijative ako njegov prijedlog ustavnih promjena ne prođe saborsku proceduru.
Na vidiku je pokretanje još jedne referendumske inicijative, ovog puta o monetizaciji autocesta. Referendum je važan demokratski oblik odlučivanja i svakoj takvoj inicijativi treba pokloniti dužnu pozornost. No, kod nas je često običaj da relativno beznačajne stvari uzvitlaju veliku prašinu, da ne govorimo o tome kako se još uvijek borimo s avetima prošlosti, zaboravljajući na sadašnjost i budućnost.
Referendumom o monetizaciji autocesta, ako do njega dođe, na dnevni red će se ovog puta postaviti jedno zaista važno pitanje. Nisu pritom u pitanju samo autoceste, već uopće proces pretvaranja nekadašnjeg društvenog odnosno državnog vlasništva u privatno. U redu, ovaj put se ne radi o privatizaciji, već o davanju u zakup, no sljedećih trideset ili koliko već godina privatnik ili privatnici će upravljati autocestama i na njima zarađivati. Problem je u tome da su građani ove zemlje u procesu privatizacije uglavnom prošli kao bosi po trnju. Može se raspravljati o tome je li učinkovitije privatno ili državno vlasništvo, no činjenica je da je nakaradna privatizacija, koja je provedena u Hrvatskoj, jedan od glavnih uzroka sadašnje nerješive krize. Najnoviji slučaj INE je najbolji primjer za to. Vlada se grčevito bori da se spasi što se spasiti dade od nekada moćne naftne tvrtke koja je samo u Sisku i Rijeci zapošljavala nekoliko tisuća ljudi. 
Vladina odluka o monetizaciji autocesta je potez očajnika. Državna blagajna je prazna, deficit proračuna je sve veći i mora se pod svaku cijenu naći novac za vraćanje dugova, bez obzira na to što će se monetizacijom možda dobiti nešto više od dvije milijarde eura, a dug za autoceste prelazi četiri milijarde eura.
Referendum o monetizaciji autocesta mogao bi se tako pretvoriti u referendum o dosadašnjoj politici privatizacije, a sadašnja bi vlada mogla platiti ceh za promašaje svih dosadašnjih vlada. Isto tako, ishod tog referenduma može biti dobar pokazatelj rezultata sljedećih parlamentarnih izbora. Vlada stoga mora birati između spašavanja državnog proračuna, odnosno nalaženja drugih načina za njegovo krpanje ili, vjerojatno, masovnog izjašnjavanja protiv nje.

Verzija za ispis
 
Birači - stoka sitnog zuba?

Iako je do parlamentarnih izbora još dobrih godinu dana, predizborna kampanja je počela. Sklapaju se kojekakve koalicije, a birači se bombardiraju podacima o uspjesima, odnosno neuspjesima sadašnje vlade. Političke stranke pri tome pokazuju da nemaju neko naročito mišljenje o inteligenciji hrvatskih birača. U nedostatku rješenja za prave probleme, nude se kojekakve fraze ili se manipulira brojkama. Takvo ponašanje navodi na zabrinutost, govori da hrvatski gospodarski i politički brod nema ni kapetana ni prvog časnika koji će ga zamijeniti.

  • Zaposlenih sve manje
  • Izgubljene četiri godine
  • Privatni interesi zakamuflirani u opće
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Radu ni čast, ni vlast

Godine prolaze, mijenjaju se vlade, obećavaju narodu "brda i doline", a samozvani ekonomski eksperti nikako da se priupitaju treba li nešto promijeniti u hrvatskoj ekonomskoj politici da bi se podigla poljoprivredna proizvodnja i osigurale izvozne mogućnosti naše zemlje; ili da dodatno zaštitimo nešto što još proizvodimo; treba li se slijepo držati ciljane inflacije; je li normalno zaduživati se sve više u eurima po visokim kamatama, da bi se plaćalo u kunama; je li neophodna devalvacija kune pa na toj razini stabilizacija tečaja i da li bi to pomoglo izvoznicima i neposrednim proizvođačima; je li potrebno trošiti subvencije da bi se samo relaksirali dugovi bankama ili da bi se nešto stvarno proizvodilo i pokušala nova proizvodnja i industrijalizacija; je li moguće da ne možemo proizvesti u našoj zemlji one robe koje sigurno možemo prodati i za što imamo unaprijed poznatog kupca i fiksnu cijenu?
Pada li nekome na pamet govoriti o zaposlenosti kao jedinom pravom kriteriju oporavka? Je li baš sve u rukama stranih investitora? Je li država doista loš vlasnik ili mi ne umijemo upravljati svojom imovinom, i kada smo to zaboravili? Nauči li nas čemu dosadašnja privatizacija i trebamo li čuvati javna dobra? Kako je moguće da tamo gdje nađemo manjinskog strateškog partnera, on poslije nekoliko godina postane dvotrećinski vlasnik? Što će se dogoditi s potražnjom kada oborimo plaće i mirovine i što će se dogoditi s proizvođačima roba koje nema tko kupiti?

  • Pogrešne ideje su korijen krize
  • Gromoglasna likvidacija uloge države
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Život u sjenci \"velike ljepote\"

Nedavno je, u panel-raspravi na nacionalnoj televiziji, jedan "uvaženi gospodin“, pristigao u Hrvatsku iz SAD-a, poentirao u svome podužem monologu da "nažalost, ima još uvijek Hrvata koji nostalgično kukaju za prošlim sustavom mraka i diktature, a slijepi su za vrijednosti velike ljepote, što ih nosi sloboda i demokracija".
E, pa slušajte vi, "uvaženi gospodine" iz SAD-a, mi nismo imbecili koji su desetljećima čekali da upravo vi dođete objašnjavati nam naše vlastite živote. Dok ste vi i vaši pristalice i sljednici uživali u blagodatima SAD-a, gdje 1% ljudi posjeduje 37% bogatstva te zemlje, mi smo ovdje, u našoj maloj, ratom opustošenoj zemlji, ljudskije i pravednije rasporedili radne obveze, prava i dužnosti građana. To je, za nas, bila i ostala ta, kako vi kažete, "velika ljepota".
A gdje ste, "uvaženi gospodine", bili vi i vaša odrasla djeca, za vrijeme Domovinskog rata? Tko je, i je li itko, od vaših najbližih dao svoju krv za obranu Hrvatske? Znam mnoge, niste vi jedini, koji nam hodočaste preko malih ekrana naših televizija, grlati "domoljubi", a u stvari halapljivi srebroljupci, gulikože i dembeli. Njihova djeca ni danas ne žive u Hrvatskoj, razmiljeli su se po bijelu svijetu, završili najprestižnije svjetske fakultete i trajno usadili svoj obiteljski korijen u SAD-u, Australiji, Kanadi, Velikoj Britaniji, itd. Jedva više da i znaju pokoju hrvatsku riječ, a želja za eventualnim povratkom u Hrvatsku ravna je izgledu leta na Mars.
Eto, "uvaženi gospodine", toliki je vaš doprinos stvaranju i razvitku hrvatske države i naroda. I nemojte nam više popovati u medijima kako mi ovdje, koji nemamo rezervne domovine, trebamo živjeti, ne prljajte svojim ispraznim frazama našu memoriju. Dovoljno je (i previše) što vas trpimo.
Vi ste, naprosto, ljudi od kojih nam valja dići ruke. Uživajte u onome što ste sami stvorili, ljubite se s time, ali nas ne dirajte.
Mi ćemo se i nadalje držati stare, mudre izreke: "Ne žuri, da te dobre stvari ne prestignu!"

Verzija za ispis
 
Što biračko tijelo iznjedri, to majka ne rađa

FRIEDRICH NIETZSCHE: - Da li je svijet, kakav se predstavlja, podnošljiv za čovjeka?
Misao (pitanje) njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea, izrečena prije oko 130 godina, aktualna je i danas. Čak, možda, još i aktualnija, kako vrijeme prolazi. Čovječanstvo juri za profitom, bez mjere i smisla, rušeći pred sobom i oko sebe sve i svakoga tko se isprječava na tome putu nepodnošljive pohlepe, bahatosti, truloga hedonizma. Zagovornici kontinuiranog ekonomskog rasta, kome se ne vidi kraja, upiru prstom u Japan i Japance: - Radite, kažu, - kao Japanci, pa ćete svega imati. Bit ćete bogati i sretni! A što stoji iza te “sreće”? Iscrpljen, iscijeđen čovjek, dodatak stroju, koji čeka smrznutu starost i grca za izgubljenom mladosti.
Čovjek, osim bioloških, ima i svoje kulturne, obrazovne i tjelesne potrebe. On želi da se druži s drugim ljudima, da s njima dijeli dobro i zlo, da ljuduje. Pobogu, pa čovjek je društveno biće! Ako to ikada prestane biti, onda se više neće zvati čovjek, vratit će se u svoje animalno jato, odakle je i zakoračio u civilizaciju.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Potrošnja sve manja - Začarani krug bijede

Nedavno sam sa znancima iz inozemstva šetao Zagrebom. Pokazujući im naš glavni grad, pažljivije nego inače zagledao sam se u njegove ulice i zgrade. Neopterećen tako svakidašnjom žurbom, zaprepastio sam se kada sam shvatio koliko je Zagreb zapušten. Žbuka sa fasada otpada, na svakom koraku vide se zapušteni izlozi lokala, prašnjavi i prekriveni požutjelim papirom ili daskama.
Najednom, iza ugla pojavljuje se blještavo uređena neka prodavaonica sa stranim imenom, sva u staklu, mramoru i čeliku. Izgled Zagreba dobro ilustrira našu svakidašnjicu. S jedne strane, imamo ljude koji govore da se nikada nije živjelo tako dobro kao sada. Pored njih imamo one koji se hrane u pučkim kuhinjama i prebiru po kontejnerima za smeće.

  • Socijalna provalija
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Pesimistične prognoze - Izlaz iz recesije tek za deset godina?

Podaci o daljem padu bruto društvenog proizvoda od 0,8 posto koji je zabilježen i u drugom ovogodišnjem kvartalu praćeni su pesimističnim prognozama ekonomskih analitičara. Ne vide ni jedan pomak koji opravdava bilo kakav optimizam. Zaduživanje se nastavlja, nema otvaranja novih radnih mjesta, nema novih investicija. Što više, analitičari smatraju da će zbog toga što se prijeko potrebne reforme uopće ne provode, kriza potrajati narednih desetak godina. Neki porezni stručnjaci čak smatraju da je krah državnih financija neizbježan i to u doglednoj budućnosti. Do njega će doći kada presuše strane kreditne linije.

  • Dobro i loše gospodarstvo
  • Radnici prezaštićeni?
  • Nedorastao državni aparat
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Zakon o radu ili “brutalna kultura rada”

ROHINI HANSMAN (autorica knjige “Radnici, sindikati i globalni kapitalizam”): - Globalizacija je smanjila sposobnost država da štite radnička prava, jer to može dovesti do “bijega kapitala”. Što neka zemlja ima bolji i pravičniji zakon o radu - to je manja vjerojatnost da će njeni građani nešto raditi. Ta nova, globalna, zakonitost, predstavlja jednu od najtragičnijih posljedica sloma komunizma.

  • “Deinvestiranje” - zatvaranje tvornica
  • Globalizacija dokinula neka od najhumanijih prava radnika
  • Globalizacija je dodatno oslabila moć sindikata
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Naša posla - Mit o demokraciji

Zbivanja koja su počela devedesetih godina od milja se nazivaju demokratskim promjenama. Nakon totalitarnog režima koji je vladao do tada, u Hrvatskoj se nakon tih promjena očekivalo to da će procvasti stotinu cvjetova, svatko će imati pravo na svoje mišljenje i, ne najmanje važno, svatko će imati pravo na pristojan život. Kao i kod mnogih drugih stvari kod nas, demokracija je prazna riječ bez pravog smisla. Ona se svodi na to da svatko može osnovati svoju političku stranku, a kada se napije, u birtiji može nekažnjeno zapjevati „Ustani bane".
Svedimo taj mit o demokraciji na obične, svakidašnje stvari. Što znači demokracija za 1,212.241 umirovljenika čija prosječna mirovina iznosi 2266 kuna, za više od 300.000 nezaposlenih i 70.000 zaposlenih koji ne primaju plaću ili je primaju s nekoliko mjeseci zakašnjenja? Ama baš ništa.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Radno mjesto kao milostinja?

Ako je suditi prema javnim izjavama predstavnika Hrvatske udruge poslodavaca, a u povodu novoga sadržaja Zakona o radu, onda nedvojbeno proizlazi da su radnici, i sindikati koji zastupaju njihove interese, glavna prepreka i kočnica višem stupnju konkurentnosti hrvatske privrede, otvaranju novih radnih mjesta i fleksibilnosti politike zapošljavanja. A sve to, tvrde poslodavci, dovodi hrvatsko gospodarstvo u inferioran položaj na europskom i svjetskom tržištu, sprječava rast BDP-a i porast stranih investicija u Hrvatsku.
Nitko, međutim, ne spominje da pad investicija u Europskoj uniji danas iznosi oko 20 posto. Zašto? Nije vrag da su radnici u svim državama članicama EU postali “nefleksibilni”, lijenčine, zabušanti i da namjerno sijeku granu na kojoj sjede! Kako to da su unatrag 50 godina radili zdušno i efikasno, a nitko ih nije “fleksibilizirao”, da su stvorili države sjeverne i zapadne Europe “državama blagostanja” i socijalne pravde! Nije, valjda tehnološki napredak, koji je zahvatio cijeli svijet, oduzeo radnicima, i svim ljudima, pravne i socijalne stečevine moderne Europe, koje su oni, svojim znanjem i radom, mukotrpno stvarali za sebe i generacije koje dolaze.

  • U čemu je smisao života, gospodo “reformatori” i “fleksibilizatori”?
  • Bogata Hrvatska, (polu)gladni Hrvati!
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « Prva 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Zadnja »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: