English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Stranica: « Prva 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Zadnja »
Zakon o radu ili “brutalna kultura rada”

ROHINI HANSMAN (autorica knjige “Radnici, sindikati i globalni kapitalizam”): - Globalizacija je smanjila sposobnost država da štite radnička prava, jer to može dovesti do “bijega kapitala”. Što neka zemlja ima bolji i pravičniji zakon o radu - to je manja vjerojatnost da će njeni građani nešto raditi. Ta nova, globalna, zakonitost, predstavlja jednu od najtragičnijih posljedica sloma komunizma.

  • “Deinvestiranje” - zatvaranje tvornica
  • Globalizacija dokinula neka od najhumanijih prava radnika
  • Globalizacija je dodatno oslabila moć sindikata
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Naša posla - Mit o demokraciji

Zbivanja koja su počela devedesetih godina od milja se nazivaju demokratskim promjenama. Nakon totalitarnog režima koji je vladao do tada, u Hrvatskoj se nakon tih promjena očekivalo to da će procvasti stotinu cvjetova, svatko će imati pravo na svoje mišljenje i, ne najmanje važno, svatko će imati pravo na pristojan život. Kao i kod mnogih drugih stvari kod nas, demokracija je prazna riječ bez pravog smisla. Ona se svodi na to da svatko može osnovati svoju političku stranku, a kada se napije, u birtiji može nekažnjeno zapjevati „Ustani bane".
Svedimo taj mit o demokraciji na obične, svakidašnje stvari. Što znači demokracija za 1,212.241 umirovljenika čija prosječna mirovina iznosi 2266 kuna, za više od 300.000 nezaposlenih i 70.000 zaposlenih koji ne primaju plaću ili je primaju s nekoliko mjeseci zakašnjenja? Ama baš ništa.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Radno mjesto kao milostinja?

Ako je suditi prema javnim izjavama predstavnika Hrvatske udruge poslodavaca, a u povodu novoga sadržaja Zakona o radu, onda nedvojbeno proizlazi da su radnici, i sindikati koji zastupaju njihove interese, glavna prepreka i kočnica višem stupnju konkurentnosti hrvatske privrede, otvaranju novih radnih mjesta i fleksibilnosti politike zapošljavanja. A sve to, tvrde poslodavci, dovodi hrvatsko gospodarstvo u inferioran položaj na europskom i svjetskom tržištu, sprječava rast BDP-a i porast stranih investicija u Hrvatsku.
Nitko, međutim, ne spominje da pad investicija u Europskoj uniji danas iznosi oko 20 posto. Zašto? Nije vrag da su radnici u svim državama članicama EU postali “nefleksibilni”, lijenčine, zabušanti i da namjerno sijeku granu na kojoj sjede! Kako to da su unatrag 50 godina radili zdušno i efikasno, a nitko ih nije “fleksibilizirao”, da su stvorili države sjeverne i zapadne Europe “državama blagostanja” i socijalne pravde! Nije, valjda tehnološki napredak, koji je zahvatio cijeli svijet, oduzeo radnicima, i svim ljudima, pravne i socijalne stečevine moderne Europe, koje su oni, svojim znanjem i radom, mukotrpno stvarali za sebe i generacije koje dolaze.

  • U čemu je smisao života, gospodo “reformatori” i “fleksibilizatori”?
  • Bogata Hrvatska, (polu)gladni Hrvati!
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Razvija li se privatni sektor u pravom smjeru?

Pitanje usporedbe javnog i privatnog sektora ipak treba promatrati sa zadrškom, uzevši u obzir prirodu radnih mjesta i stručnu spremu zaposlenih u tim sektorima. Valjalo bi napraviti i detaljniju analizu te ozbiljno razmotriti zašto privatni sektor nije atraktivan, a onda to i postaje razlogom uhljebljivanja pojedinaca u javnom sektoru. No, reći da su svi u javnom sektoru uhljebljeni, zaista ne bi bilo pošteno.
Nikome nije palo na pamet postaviti osnovno pitanje: Razvija li se privatni sektor u pravom smjeru? Ako je njegov temelj uvoz i trgovina, jednostavni poslovi te izvoz sirovina i primarnih prerađevina, a još k tome osnovno mjerilo konkurentnosti što jeftinija radna snaga, tada taj privatni sektor i ne može bolje.
Stoga bi poduzetnici, poslodavci, resorna ministarstva, pa i sindikati trebali raspravljati o tome u kojem smjeru razvijati privatni sektor? To se ne može ostaviti isključivo slobodnom diktatu međunarodnog tržišta jer njemu odgovara upravo ovakvo gospodarstvo kakvo imamo, bolje reći, nemamo.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
U državnom sustavu suvišni, privatnom sektoru nepotrebni

Prema anketi koja je provedena među poslodavcima u privatnom sektoru, većina njih će se u narednom razdoblju koncentrirati na smanjenje troškova – čitaj otpuštanje radnika. Ako je tako, kuda s viškom ljudi u državnoj upravi? U Hrvatskoj jedini vidljivi proces je onaj koji govori o puzećem propadanju i sve većem osiromašivanju najvećeg broja građana.

  • Izjave bez pokrića
  • Ništa se ne mijenja

Postoji Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska udruga banaka, udruženje izvoznika, menađera i čega sve ne. Bilo bi dobro kada bi se te institucije konačno prihvatile pravog posla i predložile neka prava, konkretna rješenja.
O tome da je naša država skupa i porezna opterećenja velika, pričaju već vrapci na krovu. Željeli bismo čuti nekoga tko kaže da želi proizvoditi tu i tu stvar, za to mu je potrebna bankovna podrška, zaposlit će dvije stotine radnika koji su u državnoj upravi višak, očekuje da ih netko prekvalificira, traži oslobađanje od poreza kroz godinu, dvije ili pet. Jalove kuknjave o rigidnom radnom zakonodavstvu, velikom poreznom opterećenju, skupoj kuni, skupim kreditima svima su se popele na vrh glave.
Poduzetnik, kako to gordo zvuči! Stvarno, poduzetnici, poduzmite nešto!

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Sveto ime RADNIK - Kamenčić u cipeli političkih stranaka

Otkako se Hrvatska, 1990. godine, opredijelila za napuštanje “omraženoga socijalizma” i prigrlila ruže “slobodnoga svijeta“, tj. kapitalizma, započelo je, žurno i ostrašćeno, odbacivanje, poput stare krpe, svega što miriše na političko ime i prezime radnika i radničke klase. Sve je gaženo i zgaženo u prah i pepeo, u tamjan. Ni u povijest nije smjelo, kao da nije ni postojalo. Toliko se u medijima i u političkoj zbilji pljuvalo po razdoblju prethodnih 35 godina, kao da smo bili okupirani od neke strane sile, gore od Osmanlija i drugih stoljetnih zavojevača.
Radnicima je oduzeto sve: ime, tvornice, čast i vlast, a obećano im je tzv. slobodno tržište, koje će ih, bez iznimke, preobratiti u kapitaliste, u raj na zemlji. Na tome putu uzleta i sreće, nova im je vlast obećala da će od male Hrvatske stvoriti „novu Švicarsku”. A da bi u tomu uspjela, morala im je oduzeti sredstva za proizvodnju i dati ih u ruke novopečenim skorojevićima, tj. nepismenim kapitalistima, sposobnim da pokradu ono što je stvoreno u “doba mraka i diktature“. Radnike su potjerali na cestu, na “slobodno tržište”, neka se snalaze kako znaju i umiju.

  • Gospodo političari, čiji su hrvatski radnici?
  • Stranko moja, strančice, kakvo ti je lice?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Hrvatski radnici kao topovska hrana

U valu procesa restrukturiranja ( čitaj: otpuštanja) koji već godinama zapljuskuje Hrvatsku, ponovno su se na udaru našle hrvatske željeznice, odnosno HŽ Cargo.  Riječ je o tvrtki  koja se bavi teretnim prijevozom. Zbog nagomilanih gubitaka izlaz se traži u otpuštanju 802 radnika. Na proteste željezničarskih sindikata koji, između ostaloga, upozoravaju na to da su  željezničari sepcifično zanimanje koji će teško negdje drugdje naći posao, oglasio se mjerodavni ministar. S visine i prilično nezainteresirano objasnio im je da su se vremena promijenila. Vladaju tržišni zakoni i  svi se tome trebaju prilagoditi. Pri tome se ponašao kao da su radnici mala djeca kojima nije ništa jasno pa se eto on smatra pozvanim da im objasni kako stoje stvari.    

  • Tko je kriv?
  • Usamljeni
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Nakon gospodarstva, slijede obrazovanje i zdravstvo - Pazi, privatizacija!

Nakon prelaska na tržišno gospodarstvo, privatizacija je na sva usta hvaljena kao onaj čarobni štapić koji će riješiti sve hrvatske gospodarske probleme. U Hrvatskoj će poteći  med i mlijeko. U paketu  s privatizacijom dolazila je i takozvana duhovna i moralna obnova. Kako je sve to završilo, znamo. Privatizacija je iza sebe ostavila pustoš koja se može mjeriti jedino sa turskom pljačkom i razaranjima. Umjesto moralne i duhovne obnove dobili smo srozavanje svih vrijednosti. U stjecanju bogatstva sva sredstva smatrana su dozvoljenim a rad i znanje bačeni su na dno ljestvice društveno  cijenjenih vještina. Zbir svega toga je taj da je u zadnjih šest godina hrvatski bruto-društveni proizvod smanjen za 12 posto. Ne samo to. U odnosu na prijetranzicijsko razdoblje ta razlika je još veća. Zadnjih trideset godina obilježeno je  gospodarskom  stagnacijom Hrvatske.

Verzija za ispis Pročitajte više
 
Dosta je reforme obrazovanja

Obrazovanje - taj se dojam ne da izbjeći - pada zajedno sa svojom reformom. Od školskih reformi prosvjetiteljstva, preko Humboldtovih reformi obrazovanja, reforme pedagogije dvadesetih godina, reformiranih (visokih) škola, koje su bile osnivane nakon proglašavanja njemačke obrazovne katastrofe šezdesetih i sedamdesetih godina, pa sve do natjecateljski usmjerenih sveučilišnih i školskih reformi sadašnjosti, proteže se luk promjena koje imaju za posljedicu to da se obrazovanje pojavljuje kao neprekidan trud glede širenja, mijenjanja strukture i prilagodbe.
Istodobno, a i to spada u paradokse društva znanja, nijedan društveni segment ne pati toliko kao područje obrazovanja od stigme nepokretnosti, zastarjelosti, ukočenosti, beskorisne pretrpanosti i prašnjave nataloženosti. Samo jedan stav je prisutan kod svih reformatora obrazovanja: staro mora nestati, novo se mora vidjeti! U međuvremenu su svi naučili tu lekciju, političke su se utopije rasplinule, a ono što ostaje, to je svijest da je obrazovni sektor posljednja grana kojoj još predstoji temeljito provjetravanje. I zbog toga parole reformatora glase: mobilnost na svakome mjestu, fleksibilnost posvuda.

  • Duh reforme je baštinik svih ideologija
  • Opći koncept: smanjivanje plaća i produljenje radnog vremena
  • Reforma – igraonica za kojekakve interesne skupine
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Cijenimo li obrazovanje?

Na američkom sveučilištu Berkeley godišnje studira 36.000 studenata. Zagrebačko sveučilište je, bar što se tiče broja studenata, sa 56.000 polaznika gotovo dvostruko veće. Međutim, uz Berkeley su vezana 72 dobitnika Nobelove nagrade, bilo da su potekli s tog sveučilišta bilo da su na njemu radili ili rade. Uz Zagrebačko sveučilište ne veže se ni jedan dobitnik Nobelove nagrade. S obzirom na stanje naše znanosti, u narednih sto godina teško da se mogu očekivati, bar što se tiče Nobelove nagrade, neke promjene.
Naša tri nobelovca studirala su na stranim sveučilištima. Lavoslav Ružička na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu, Vladimir Prelog na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu, a Ivo Andrić na Filozofskom fakultetu u Grazu.

  • Nije sve u novcu
  • Gdje su programi?
Verzija za ispis Pročitajte više
 
Stranica: « Prva 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 Zadnja »






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: