English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Ljetni odmor godi... i radniku i poslodavcu
Kada bi život bio idealan, onda bismo radili i provodili slobodno vrijeme samo s onim ljudima koji nas odobravaju, podupiru i obožavaju, ali budući da nije, moramo svoje vrijeme posvetiti i hrpi onih koji nas tek podnose, ljute i ne razumiju. Zato je godišnji odmor potreban svakom zaposleniku i svakom šefu. 
„Idem na godišnji jer jedva čekam da se malo odmorim od posla“ ne znači samo da se odmorimo od zadataka i e-mailova, već i od ljudi koji nas okružuju, koje viđamo svaki dan i s kojima realno provedemo više sati nego s vlastitom obitelji i najbližim nam ljudima. 
Na poslu smo svjesno i nesvjesno „u vlasti“ druge osobe ili u vlasti neke obaveze. Konstantno ovisimo o rokovima, vremenskim razmacima, tuđim mišljenjima, vanjskim okolnostima, kolegama, šefu ili nekoj trećoj strani, a na godišnjem odmoru naše vrijeme ovisi isključivo o nama i našim planovima. Planovima koji su uglavnom lijepi i najteže se odluke svode na to gdje će se na plažu i što će se raditi taj dan. Ako imamo te sreće da smo dobili godišnji i da si ga možemo priuštiti. 
Iako vam se nekad čini da je vaš šef radoholičar koji bi neprestano provodio dane na poslu i u poslu, ako je imalo normalna osoba i ako ga ima s kime provesti, vaš šef ili šefica sigurno isto kao i vi sanjaju o godišnjem. Samo to u većini slučajeva neće pokazati pred kolegama jer se a) njeguje mišljenje da šefovi rade i kad se odmaraju, b) poslodavci ne žele pričati o privatnim stvarima sa svojim zaposlenicima. 

Svima nam treba nekoliko dana predaha

Svim ljudima jednom do dvaput godišnje treba nekoliko dana predaha. Sukobi i nesporazumi s drugim ljudima uzrok su stresa, a daju i loše rezultate na poslu. Svaki odnos zahtijeva ulaganje truda, upoznati sebe kako se osjećamo, te kako reagiramo, a tek onda kako to utječe na druge.
Nadređeni koji je stalno loše volje od previše posla i stresa može suradnicima pokvariti raspoloženje, a ako to dugo traje, utječe i na zdravlje. Ista je stvar među kolegama – prenosimo stres jedni na druge jer nam se čini da uvijek nešto odrađujemo, a da se nikad ne odmorimo. Zato je poželjno da se odmorimo jedni od drugih – ako ne možemo vikendom, onda barem tih sedam ili više dana koliko smo uzeli/dobili, da bismo se malo odmaknuli i potrošili taj teško zarađeni novac. 
Na godišnjem odmoru se zapravo javlja i jedna vrsta bunta. Radim cijelu godinu da bih zaradila za svoju obitelj i sebe, za naše dnevne potrebe i za taj komadić mira i morskog raja, da bih se odmorila od čega? Od posla. I onda me netko s tog istog posla zove da bi me ponovno „umorio“ jer me, eto, u ovih preostalih 353 ili 358 dana nije stigao pitati tu informaciju. Informacija nije od ključne važnosti, osim ako ne radim s ljudskim životima, ali hitno se mora do mene doći iako znaju da nisam na poslu i da sam na O-D-M-O-R-U.
Karikiram, naravno. No, to je generalna slika koja nam se u glavi stvara kada nam na zaslonu mobitela piše „ŠEF“. 
Što je najgore, nekad nas još više iživciraju kolege koji nas zovu. Nekad zovu jer ne znaju riješiti neki problem pa im treba naša pomoć, nekad zovu jer neke stvari nismo do kraja riješili prije odmora, a nekad zovu zato što im se taj problem ne da rješavati nego idu linijom manjeg otpora. Ovisno o tome koja je situacija u pitanju, tu morate biti jasni. Ako morate vaditi laptop nasred plaže ili usred ručka sa svojim sinom koji je tek proplivao u bazenu da biste odradili posao koji može obaviti osoba koju ovaj ljetni scenarij tek čeka, nemojte si to dozvoljavati. Mi uvijek mislimo da se drugi ponašaju prema nama onako kako se mi ponašamo prema njima, a to je jedna od najvećih grešaka u međuljudskim odnosima. Ljudi se ovisno o odgoju i karakteru, ponašaju kako im drago i kako im dopustimo. Na nama je da se odlučimo za varijantu.

Šef na plaži 

Da je ljeto opuštenije doba godine pokazuje rezultat istraživanja Moj Posao u kojem bi najviše ispitanika (43%) prišlo svom nadređenom da ga sretne na svom godišnjem i popričalo s njim. „Ljeto i opuštenost otupi oštrice problema“, objašnjavaju ispitanici.
Malo manji broj ispitanika, njih 35%, pozdravilo bi svog šefa da ga sretne, ali ne bi se zaustavili i popričali s njim. Jedna ispitanica navodi da je bolje uljudno pozdraviti i nastaviti svojim putem kako ne bi imala nepotrebne neugodnosti nakon povratka na posao, dok drugi ispitanici naglašavaju da je šef također na odmoru stoga ga ne treba „zamarati“. 
12% ispitanika ne bi učinilo ništa u nadi da ih šef neće primijetiti, dok bi 10% ispitanika pobjeglo glavom bez obzira. 
Neprestana dostupnost omogućila je poslodavcima da prelaze granice privatnog vremena pa je većina zaposlenih u stresu jer čeka kad će ih zvati ili slati mailove. Osim toga, mnogi zaposlenici nerijetko u čudna vremena obavljaju službene stvari ili u redovno vrijeme obavljaju privatne stvari za šefove, čiste im automobile i rade druge stvari za koje nisu plaćeni.

Službeni mobitel i laptop na plaži? 

Ako pitate privatnike, reći će vam uglavnom „Ako nećete vi, nema tko drugi“, što je tehnički istina. Sve je to, naravno, odraz vremena u kojem živimo i „fleksibilnost“ određenih radnih mjesta. Na nekim si mjestima zaista možemo priuštiti da se cijeli dan ne javimo na službeni mobitel kad smo na odmoru, ali na nekima ne. To čak nema veze na kojoj ste poziciji – jeste li poslodavac ili radnik. Poslovna suradnja događa se i prije i iza 5 popodne, dakle ovisi o radnom mjestu. Problem je u tome što svojim postupcima naviknemo druge oko nas na jedno određeno ponašanje ako se dulje vrijeme ponašamo po istom obrascu. Kada to ponašanje pokušamo promijeniti, javlja se iznenađenje na drugoj strani. 

Filip, Jakov i Iva

Uzmimo jedan potencijalni primjer takvog odnosa: dvoje kolega radi za jednog šefa, svatko ima svoj resor, ali katkad im se poslovi preklapaju i kad nema ovog drugog onda prvi može odraditi njegov posao i obrnuto. Prvi, nazovimo ga Filip, naviknuo je šeficu da joj se vikendom ne javlja prije 11 sati, pa onda šefica zove drugog kolegu, nazovimo ga Jakov, da odradi njegov posao u subotu u 8.30 sati jer „znaš da Filip dugo spava“. Jakova to naravno ljuti, ali Jakov se i sljedeće subote javlja u 8 kad čuje šefičin sms jer „to je praksa, ja se uvijek javim“.
Filip i Jakov imaju i treću kolegicu, nazovimo je Iva, koja sebe naziva radoholičarem i dostupna je u svakom trenutku. Iva će se baš uvijek javiti na telefon i nastojat će i Filipa i Jakova „natjerati“ da odrade posao koji trebaju napraviti, ne mareći koga će prvog od njih dvojice dobiti ukoliko je posao obavljen. 
Logično, u ovoj će priči Jakov najviše ispaštati jer Filip prije 11h neće ni znati što se događa...
Što se radoholične Ive tiče, uvijek bi trebalo misliti o tome da su naša prava ograničena pravima drugih, da nismo sami na svijetu i da imamo različite navike – radne i životne. Tako će netko bolje funkcionirati ujutro, netko popodne, netko će zbog nečeg biti pod stresom dok ovaj drugi neće moći shvatiti u čemu je problem. Svatko ima pravo izgarati od posla ako želi i biti uvijek na raspolaganju jer ga to vjerojatno u njegovim očima čini pouzdanim i odgovornim, ali imamo pravo i odrediti neke druge stvari kao prioritete osim posla onda kada nismo na poslu. 
Ako Jakov odluči jedne subote ne javiti se prije podneva – nastaje problem. Zašto? Jer se to prije nije događalo – pa Jakov se uvijek javlja! I tu je taj problem s postavljanjem granica. Ako ih niste postavili na početku, teško ćete naknadno uspjeti. 
Naravno da nije sve važno i hitno i da mnoge stvari postaju hitne jer se nisu odradile na vrijeme. Problem je možete li to tako drugima prezentirati? Smijete li? Radite li za normalnu osobu kojoj možete objasniti da će posao biti obavljen i ako se napravi u sljedeća 3 sata, a ne u 5 minuta ili radite za poslodavca koji vas „gazi čizmom“ i ne pruža ni mogućnost za ikakvu raspravu. 

Ako odemo na godišnji ne znači da je život odnosno posao stao

Teško je generalizirati jer je nekakav cilj da nam svima u firmi/na poslu bude bolje i da svi radimo jednako i da ako netko iz tima ide na godišnji, ne znači da je život odnosno posao stao. No, neke pozicije ipak nose svoju odgovornost i ako si zadužen za neku aktivnost, moraš očekivati pozive i na plaži. Ipak, to ne smije biti svaki dan. To je već iskorištavanje i ako si dio tima onda mora postojati neka alternativa. 
Gdje god da ste zaposleni, postoje određeni dani koje bi vaši šefovi i kolege trebali poštovati – to su rođendani, vjenčanja, bračno putovanje, rođendani djeteta, a o nekim ružnijim situacijama da ne govorimo... Vaša je uloga, bili vi kolega ili šef, znati zauzeti se za sebe i prepoznati trenutak u kojem možete reći da vam ovaj tren jednostavno ne odgovara. Sve je ovo pod pretpostavkom da govorimo o prosječnom normalnom radnom mjestu gdje vas se ne mobingira i ne zloupotrebljava. 
Dragi moji, od srca vam svima želim barem malo odmora. Ne mora to biti klasični godišnji jer si ga svi ne mogu ni priuštiti – želim vam samo da imate tjedan dana mira i da ga provedete s onim ljudima koje ne vidite 8 do 10 sati dnevno. Znate one, s kojima se najviše svađate i kojima najviše vjerujete – obitelj i prijatelje. Sretan odmor! 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: