English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Novim Zakonom o mirovinskom osiguranju omogućen rad za više od 200.000 umirovljenika!
Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine bilo je propisano kada korisnici mirovine mogu raditi, a da im se isplata mirovine ne obustavlja. Dakle, do tih izmjena umirovljenici su se mogli zaposliti nakon što su se umirovili, ali im je u tom slučaju isplata mirovine bila obustavljena. Od 2014. godine, u cilju suzbijanja nezakonitog rada, umirovljenicima je, pod određenim uvjetima bio omogućen rad, ali bez obustave njihove mirovine. Kako bi se osigurao što duži ostanak radnika u svijetu rada, tom prilikom nije omogućeno navedeno pravo umirovljenicima koji su ostvarili uvjete za prijevremenu mirovinu. Izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. godine proširuje se krug korisnika mirovine kojima se zbog ponovnog zaposlenja do polovice punog radnog vremena nakon umirovljenja, ili zaposlenja s punim radnim vremenom nakon stečene mirovine, mirovina ne obustavlja. Mogućnost rada i korištenja starosne mirovine propisuje se za: 
 - korisnika starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji može raditi do polovice punog radnog vremena i primati mirovinu u punom iznosu 
- korisnika starosne mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ili prema propisu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja koji tijekom korištenja prava može raditi do polovice punog radnog vremena i koristiti punu mirovinu te 
- korisnika starosne mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ili propisu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja koji može raditi puno radno vrijeme i primati mirovinu umanjenu za 50%, te 
- korisnika prijevremene starosne mirovine koji može raditi do polovice punog radnog vremena i primati mirovinu u punom iznosu.
Takvim izmjenama za više od 200.000 umirovljenika je omogućeno zapošljavanje na tržištu rada bez gubitka prava na isplatu mirovine. Iako se rasprava o zapošljavanju umirovljenika u javnosti pogrešno svodila na raspravu treba li ili ne zabraniti rad umirovljenika, rasprava bi se trebala svoditi na raspravu o motivima/uzrocima i posljedicama dodatnog liberaliziranja mogućnosti zapošljavanja umirovljenika.

Koji su motivi?

Jedan od razloga koji leži iza omogućavanja rada umirovljenicima jest nedostatak radne snage koja se na tržištu rada planira zamijeniti umirovljenicima – pa je mogućnost zapošljavanja umirovljenika zapravo mjera koja se bavi posljedicama, a ne uzrocima nedostatka radnika.
Rad se umirovljenicima omogućuje i kako bi im se omogućilo poboljšanje materijalnog položaja umirovljenika – što ukazuje na činjenicu da mirovine današnjih umirovljenika nisu dostatne jer je prosječna starosna mirovina 2.620,27 kn – pa je upitno može li se Hrvatska smatrati socijalnom državom u uvjetima kada je u Hrvatskoj skoro svaki treći umirovljenik u riziku od siromaštva, dok je u EU to svaki sedmi.
Ne treba smetnuti s uma da poslodavci uvijek teže dodatnoj fleksibilnosti da će kroz zapošljavanje umirovljenika dobiti radnike koji su fleksibilni kad je u pitanju radno vrijeme. 

Licemjerje politike

Omogućavanje zapošljavanja umirovljenika ukazuje na duboko licemjerje onih koji kroje politiku zapošljavanja i tržišta rada. Naime, ako se Zakonom o mirovinskom osiguranju omogućuje rad umirovljenika, bilo bi logično da se kroz izmjene Zakona o radu omogući i duži rad onih koji to žele. Naime, na temelju Zakona o radu kojim je propisano da se radni odnos prekida na temelju zakona (što znači da radniku ne pripada pravo na otpremninu u iznosu na koju bi radnik imao pravo da mu se radni odnos otkazuje), kada radnik navrši 65 godina života, nije omogućen duži rad radnika koji to želi jer kad se ispune navedeni uvjeti, nastavak radnog odnosa ovisi o poslodavcu. Ako je smjer da radnici što duže rade, onda je bilo potrebno mijenjati i tu odredbu koja bi bila u korist radnika. Upravo je navedena odredba Zakona o radu pravni temelj slijedom kojega se poslodavci na jeftin način „rješavaju“ upravo starijih radnika. Dakle, dok su radnici stariji radnici (koji ispunjavaju uvjete za mirovinu), oni poslodavcima nisu poželjni jer poslodavci kod restrukturiranja najprije otkazuju ugovore o radu tim radnicima zamjenjujući ih mladima, a kad postanu umirovljenici, odjednom su ti isti radnici poželjna radna snaga. Ako se potiče kasniji odlazak u mirovinu i pretpostavlja se da ćemo i sa 65 godina moći raditi puno radno vrijeme, onda bi bilo logično da se i broj sati rada umirovljenika ne ograničava samo na pola punog radnog vremena (dakle 20 sati tjedno). Postavlja se pitanje, ako se umirovljenici budu zapošljavali u zanimanju u kojem imaju radno iskustvo koje mogu prenositi na mlađe radnike, iz kojih su ih se onda razloga poslodavci „rješavali“ kod restrukturiranja. A ako se budu zapošljavali na poslovima koji nisu njihovo zanimanje (npr. blagajnici u trgovačkim centrima), onda se postavlja pitanje njihove osposobljenosti za obavljanje određenih poslova.
Ovo je samo jedan od pokušaja da se na tržištu rada, uz studente, stvori još jedna kategorija radnika koji mogu poslodavcima osigurati fleksibilnije zapošljavanje. 

   

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu