English
version


 
Neka ovo bude vaša početna stranica.
Stavite ovu stranicu u Favorites.
Korupcija je zlo koje nepovratno razara društvo
„Korupcijom se smatra svaki oblik zloporabe ovlasti radi osobne i skupne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru.Takvo je određenje široko i pokriva veliki krug pojava. Javno mnijenje i politički način govora pod pojmom korupcije razumiju sasvim različite društvene pojave: organizirani i gospodarski kriminal, lošu vlast i njezine posljedice, ljudsku prevrtljivost i bahatost vlasti. Ne postoji zakonsko određenje korupcije, ali se pod tim pojmom smatra davanje i primanje mita, protuzakonito posredovanje, zloporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, zloporaba položaja i ovlasti, zloporaba u postupku stečaja, nelojalna konkurencija, sklapanje štetnih ugovora i dr.“ 
Definicija pojma „korupcija“ preuzeta je iz Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije s Akcijskim planom za borbu protiv korupcije koji je usvojio Hrvatski sabor 21. ožujka 2002. g. To je bio ujedno formalni početak borbe s korupcijom u Hrvatskoj. Vrijeme tranzicije i vrijeme privatizacije ostavilo je očito bolan trag na društvo. Korupcija je tada prepoznata kao stvarni problem. Percepcija javnog mnijenja na temelju provedenog istraživanja pokazala je da 65,8% ispitanika smatra korupciju „vrlo raširenom“, 32,9% ispitanika „raširenom“, a pokazalo se da je osuđuje od 54 do 82% ispitanika. Istovremeno, međunarodna istraživanja su pokazala isto. Prema indeksu CAPI Transparency International, Republika Hrvatska bila je u to vrijeme na 51. mjestu liste od 90 zemalja. Bio je to svojevrsni napredak jer je 1999. g. RH bila na 74. mjestu te ljestvice.

Formalna borba s korupcijom se intenzivira ulaskom RH u EU, ali je građani i dalje ne primjećuju

Politička obveza suzbijanja korupcije temeljila se i na preuzetim međunarodnim obvezama u suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala. Razlučivost Opće skupštine UN-a br. 3514 (1975.) i Konvencije UN-a o transnacionalnom organiziranom kriminalu usvojene u Palermu 2000. godine, koju je potpisao Predsjednik RH, Republika Hrvatska je preuzela obvezu učinkovitih mjera suzbijanja korupcije. Pretpristupni pregovori s EU također su bili svojevrsni „pritisak“ na intenziviranje borbe s korupcijom. U okvirima europskih inicijativa polazi se od činjenice da je suzbijanje korupcije jedan od prioritetnih ciljeva djelovanja Vijeća Europe. Tu se naročito ističe Razlučivost (97) 24 Vijeća Europe o 20 načela za borbu protiv korupcije. Republika Hrvatska je prihvatila i ratificirala Kaznenopravnu konvenciju o korupciji. U Nacionalnom programu suzbijanja korupcije 2006. – 2008. godine istaknuta je svijest razmjera korupcije u hrvatskom društvu i naglašena je odlučnost u borbi protiv korupcije. Donesen je paket antikoruptivnih zakona, Zakon o USKOK-u, Zakon o sprječavanju sukoba interesa i niz drugih antikoruptivnih zakona. Zatim se 2010. godine donosi Novi Akcijski plan uz strategiju suzbijanja korupcije, osnovano je Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije u koje je imenovan i predstavnik sindikata. Na operativnoj razini, u to vrijeme je započet kazneni progon za koruptivna djela, a većina tada započetih postupaka nije dobila svoj krajnji epilog, nego se vode i danas. Nakon ulaska RH u EU, antikorupcijske mjere ostaju „zaleđene“, kakve su i zatečene početkom 2013. godine i osim što svjedoče jednom vremenu, njih se danas gotovo ni ne spominje.

Korupcija je nekima postala „stil života“

Dok se o korupciji raspravlja i donose novi Strateški planovi za njeno suzbijanje, protekle je godine Republika Hrvatska nazadovala za dva boda. Na ljestvici od 176 zemalja prema indeksu percepcije korupcije 2016. godine Hrvatska je na 55. mjestu i time se uz ostale države (Bugarska, Rumunjska) ubraja u korumpirane države EU. Prema transparentnosti, najviše su rangirane Danska i Finska. U svakom društvu, naime, postoji korupcija, ali su takve pojave transparentne, informacije o njima su javne, a pod pritiskom javnosti korumpirani političari sami odlaze s vlasti ili ih se kažnjava. Korupcija u Hrvatskoj nije iznimka, čak nije niti masovna pojava, nego je nekima naprosto, kroz godine postala jedini stil života. U nedostatku političkog morala, javnog pritiska, građanske inicijative, etike i vrijednosnog sustava, korupcija se na listi uspješnosti mjeri sljedećim pojavama: ukradi, prevari, snađi se, otuđi, plagiraj, prepiši, prisvoji, podmiti, jer je cilj obogatiti se preko noći. Ako si iole na nekoj značajnoj poslovnoj ili političkoj funkciji, trebaš se obogatiti preko noći, a da bi to mogao, moraš isto omogućiti i onima koji su te tu postavili. Moraš s njima u ortakluk ili silaziš i ostaješ bez ičega. Inače, ne vrijediš. Sredstva nisu bitna, bitan je ishod, jer je samo lopovluk na cijeni. Korupcija se u korumpiranim sustavima podrazumijeva, sve je na prodaju: radno mjesto, napredak u karijeri, sve je umreženo po sistemu „ja tebi, ti meni“, pa svatko svakoga nečim može ucjenjivati. Korupcija u Hrvatskoj se pokazala kao plašt koji je prekrio sve pore djelatnosti i života, ona nije parcijalna ni segmentirana. Bez obzira na promjenu političkih stranaka na vlasti, niti jedna stranka nije pokazala volju da se stvarno omoguće mehanizmi koji će spriječiti korupciju. Mehanizmi polaze od činjenice da se na najodgovornija mjesta postavljaju najstručniji ljudi, a ne politički podobni. Svjedoci smo da se pojedinci smatraju vrhovnim gospodarima koji mogu baš sve. O gospodarskoj korupciji i klijentelizmu svjedoči i slučaj Agrokor.

Stvarni razlozi za odlazak mladih je beznađe i korupcija

Dok se na formalnoj razini ponovno imenuje tijelo Vlade RH za borbu protiv korupcije od 31 člana (u kojemu više nema predstavnika sindikata), donosi novi Akcijski plan za borbu protiv korupcije i razmatraju rezultati koje su polučile dosadašnje mjere, percepcija koja se stvara kod ljudi je beznađe, nemoć i besperspektivnost. Ako sve mjere i akcijski planovi protiv korupcije nisu uspjeli do sada urediti sustav i vratiti ljudima nadu, teško je vjerovati da će se to uskoro promijeniti. Kada bi se mjere, koje su napisane, operativno i poduzimale, građani bi osjećali pomake i nadali se da će konačno, jednom živjeti u uređenom sustavu. Da je tome tako, pokazuju istraživanja iz kojih je vidljivo da je tzv. „sitna korupcija“ u obliku mita, znatno smanjena, jer je svijest građana o tome danas bitno izmijenjena. Ali, na djelu je korupcija među „velikima“ na koje građani ne mogu utjecati. Kao primjer može se spomenuti samo jedna mjera, iz Nacionalnog programa suzbijanja korupcije usvojenog 2006. – 2008. godine koja se odnosi na pravosuđe: „Propisati sucima i državnim odvjetnicima obvezu prijavljivanja imovine i načina njezinog stjecanja...“. Kada je prošle godine, nakon stečajne afere na jednom sudu to samo spomenuto i to nakon 10 godina od kada je mjera napisana i usvojena na najvišem tijelu, tko se pobunio? Suci, naravno.
Poruke koje se tako odašilju predstavljaju zlo koje se širi u koncentričnim krugovima tako da svatko tko može bježi da ga zle sile tih krugova ne zarobe i ne unište. Prvi autobus, vlak, bilo što i bilo kuda, samo neka se pobjegne od te razorne sile. Dok se uistinu i stvarno ne počne raditi na suzbijanju korupcije, nikakve poticajne mjere neće zaustaviti mlade od odlaska u druge zemlje. 

Verzija za ispis Povratak na prethodnu stranicu
 






Trenutno nema anketa.

Upišite se na mailing listu i primajte redovite obavijesti na email

email adresa: